Monday, June 24, 2013

Mesec i žica

Skoro svako ko me poznaje upoznat je sa činjenicom da nisam baš neki filantropa i da se nerado izvlačim iz svoje jazbine. Gotovo da postaje pravilo da svaki put kada me ubede da izađem napolje zažalim i pomalo umrem iznutra, uglavnom zbog ljudi na koje naiđem i zbog njihovog ponašanja. Slično se desilo i sinoć zbog nekih slučajnih prolaznika...
Ne znam koliko ste imali priliku da zapazite na fejsbuku prethodnih dana, ali često sam viđao tekst sa najavom tzv. "Super Meseca". Rekoše da će Mesec, pošto je bliže nego inače, izgledati "čak" 14% veći. Ok, kada je Mesec bliže horizonta, onda i izgleda veći nego što deluje kada je u zenitu. Ne bih sada da ulazim u detalje zašto je to tako, pošto izgleda gotovo nikome i nije jasno da li je reč o ugaonoj iluziji, okulomotornoj makropsiji ili nečem trećem, ali verujem da bi taj fenomen bio mnogo izraženiji da je sinoć u ono doba kada sam bio napolju bio malo niže, a ne na "vrh" neba. Sve u svemu, nije to ni toliko bitno, nego mi je bilo neverovatno da sam sa društvom sinoć naleteo na par devojaka koje su bukvalno počele da vrište od sreće kada se iza oblaka promolio Mesec, koji je jedva izgledao nešto veći nego inače. Onda su uzele mobilne telefone i počele da ga slikaju. Nekih dvadesetak metara dalje, naišli smo i na dva muška pojedinca koji su bili u istom fazonu, samo što nisu bili baš toliko emotivni povodom date situacije i poneli se poprilično muški. Upravo se iz moje crne duše promolio onaj romantik u meni za kojeg sam mislio da je odavno uginuo i koji je sad pomislio kako su ova dva para savršeni jedni za druge. Retardi.
Došlo mi je da se zapitam šta ovde nije u redu. Da li ti ljudi, kao ni ja, gotovo nikad ne izlaze iz kuće? Možda, ali opet, ja nisam baš toliko ostao bez daha, pošto mi je jasno da Mesec baš i nije mnogo veći nego inače i da sam video i veći... Neretko sam ga gledao, pa čak i kad sam unutra, kroz prozor. Lepo je to. Umirujuće. Da li ti ljudi ikad gledaju u Mesec, nebo? U Sunce ne toliko, nadam se, jer to i nije baš najpametnije... ali mislim da mogu da objasnim takvo oduševljenje samo kod ljudi koji nikad nisu videli Mesec ili ga vrlo retko primećuju. Koje su šanse za to? Da li njih uopšte interesuje da nekad pogledaju prema nebu i zapitaju se šta ima tamo, daleko i neistraženo, ili su sinoć izašli da vide to "čudo neviđeno" samo zato što su im mediji usadili ideju da to urade? Kako god da je, ono mi je izgledalo poprilično žalosno. Interesuje me i šta je ta devojka pomislila kada je izvadila telefon da slika Mesec. Da će slika ispasti OK, preko kamerice sa mobilnog? Da li je pogledala na ekrančić telefona nakon fotkanja i rekla "ma, videće se bolje kad prebacim na komp...", pa se onda totalno razočarala kada je videla da i na računaru, u punoj rezoluciji fotografija izgleda totalno bez veze? Što reče moj prijatelj koji je sinoć bio sa mnom u tom kobnom trenutku, a inače se bavi fotografijom 10-15 godina - tako nešto nije baš izvodljivo ni sa nekom najosnovnijom profi opremom (koju danas gotovo da ima svaki hipster), već ipak moraš da imaš nešto malo ozbiljnije da bi tako nešto zabeležio...
Ne znam da li me čini hejterom i lošom osobom to što me iritira taj idiotluk ljudski, da ih oduševljavaju neke relativno uobičajene stvari koje mogu videti skoro svaki dan ako pogledaju oko sebe, samo zato što im je neko sugerisao da to urade... Mada, možda i nije loše za promenu i da se odvoje od računara i blenu u nebo. Bilo bi bolje samo da je samoinicijativno. Ne kažem da su svi ljudi koji su sinoć izašli da vide taj prizor totalni idioti, jer ipak je bilo fino, a video sam da su neki vrlo lepo uspeli to i da zabeleže. Sve što je potrebno je biti malo normalan i to je to.

Blago preuveličana najava
--------------------
Možda malo slabije propraćeno u našim medijima, ali jutros oko 3h po lokalnom vremenu, neki Amerikanac se nameračio da preko žice pređe Veliki Kanjon na reci Kolorado. Bio direktan prenos na "Diskaveriju". Naravno, zainteresovalo me je da vidim to. Prvo sam se smorio kao noga dok su najavljivali celu priču, izveštavali o vremenskim uslovima, reakcijama na tviteru i puštali reklame na svaka dva minuta, tako da sam komotno prebacio na neki drugi kanal i odgledao dokumentarac o gotskoj katedrali u Kelnu, dok ovi nisu prešli na pravu stvar. Kada je sve počelo, bilo mi je malo čudno što je lik dovukao nekog teleevanđelistu da usmeri malo Isusove podrške u njegovom pravcu. Već tu sam mogao ispasti loš hrišćanin, pomislivši da lik možda ne bi trebao da uspe i da grune dole, oko 500m niže, pošto nije koristio nikakvu mrežu ili kablove za bezbednost. Na svu sreću, nisam hrišćanin, a ni on nije pao, tako da je manje-više ovo prošlo kao situacija u kojoj su svi pobednici. Pored toga što je on prva osoba koja je prešla ovaj kanjon preko žice, u akrobatskom maniru, mislim da je usput oborio i svojevrstan rekord spominjanja Isusa i Boga u roku od 20 minuta, koliko je ovaj njegov hod trajao. Inače, reč je o Niku Valendi, koji je prošle godine izveo isti poduhvat preko Nijagarinih vodopada.

Bar nisam jedini kome je to bilo iritantno
--------------------
Da spomenem još jedan spektakl sa ulica Novog Sada tokom jučerašnjeg dana... Dok su oni paradirali i izazivali saobraćajne nesreće, ljudima su po gradu krali biciklove. Baš bi bilo kul da je taj komentar na ovu vest istinit. Zapravo, kul bi bila ironija, a ne sama situacija, naročito ne liku kome su ukrali bajkove. Isto bi bilo interesantno da je prošlogodišnji "pride" zabranjen kako gejevi ne bi nadmašili unapred planiranu policijsku paradu, pošto bi garantovano bili više "fabulous".
Izvinjavam se za ove moje neumesne komentare policijskim službenicima koji savesno obavljaju svoj posao. Obojici.

Stvar iz močvare se pridružila pripadnicima policijskih snaga (foto: J. Pap)


No comments:

Post a Comment