Wednesday, November 18, 2009

Dani žalosti

Najlepši je onaj dan kad se budim nadrndan... Možda zvuči sumanuto, ali volim kad me nešto iznervira. Daje mi inspiraciju da zvocam.
Eto, sinoć upalim TV, da posle celog dana na faxu malo iskuliram i imam šta i da vidim: fali pola kanala! Počnem ja tu da im psujem firmu, šta se bave tim poslom kad ne mogu da obezbede dobru uslugu i sve u tom maniru, kad kažem sebi u jednom trenutku: "stani malo...". Prebacim na njihov info-kanal i imam šta i da vidim. Piše nešto u fazonu "zbog dana žalosti povodom smrti patrijarha Pavla, nećemo emitovati kanale koji emituju program zabavne sadržine". Znači JEB'O MAMU!!! Možda su trebali i proglasiti neradne dane. To bi nam ulepšalo nedelju. Jebem ti sunce, umro starac od sto godina, a oni prekidaju program! Kontam, jeste on bio vrhovni poglavar SPC, ali majku mu, zar smo došli do toga da se pravoslavlje naziva državnom religijom i da svi moraju da tuguju za patrijarhom, čak i ako su druge veroispovesti?!? To baš i nije demokratski, zar ne? Ko je u žalosti, nek jednostavno promeni kanal kad vidi neko veselje il muziku na TV-u, a ne da sve nas uskraćuju za malo jeftine relaksacije.

Friday, November 13, 2009

Zvocanje u prazno, vol.9

Ljudi, bilo je krajnje vreme da vam se ponovo obratim javnim saopštenjem putem bloga. Nisam odavno. Počeli ljudi da slušaju šta laprdam, a i forumi nisu loša stvar za istresanje, pa nisam morao da se iživljavam na tastaturi...