Monday, April 27, 2009

Zvocanje u prazno, vol.1

Dobio sam danas neki poziv za "cause" na fejsbuku u fazonu "u Kini jedu pse - sprečimo okrutnost prema životinjama". Te drkadžije koje su pokrenule temu verovatno jedu pljeskavice, i više mi je muka od tih likova. Protiv konzumacije kuca i maca su verovatno samo zato što su to lepe životinje i navikli su da ih maze i igraju se s njima i sranja. Valjda nisu imali prilike da se druže sa svinjama, kravama, konjima, ribama, delfinima i ostalim životinjama s njihove trpeze, pa im nisu prirasle za srce. Nemaju babu i dedu na selu, šta li... Možda ih ne prepoznaju u ćevapima? Možda se jednom popišmane, pa počnu da drže kobasice kao kućne ljubimce. Ko zna, možda su oni već u nekim kobasicama i jeli kerove, a da nisu ni svesni... Možda im to i ne bi bilo tako odvratno da su probali? Možda je ukusno...
Već sam jednom pokrenuo temu o PETA-i na www.jebomamu.com, pa i nije baš nešto zaživela, ali ako ste je čitali do sada valjda imate predstavu koliko mi ti likovi idu na ganglije. Toliko vole životinje da štroje pse i ne muzu krave. Čak mi nije jasno ni koja je poenta tih sumanutih ciljeva za koje se zalažu!
Doći će valjda jednom i ta globalna katastrofa, koliko je već najavljuju i proriču, kad će videti šta znači nemati hrane, pa će jesti svoje pudlice i čivave i sve tražiti repete! Šljam najobičniji, rođenu majku bi pojeli kad bi ostali bez McDonald's-a...
---------------------
Fejsbuk je stvarno oaza, ako ne i utvrđenje ljudske gluposti. Olakšavajuća je činjenica valjda to što uglavnom samo tvoji najbliži mogu da vide koliko si glup. Ako te dobro znaju, valjda im je to već jasno, pa im ni ne pada teško. Ne kažem da sam ja nešto prepametan, ali moja glupost ne dolazi toliko do izražaja od moje ludosti. Uglavnom.
Pre neki dan sam skontao da je lik naveo da bi voleo otići na koncert Tošeta Proeskog. Da nisi malo zakasnio, jarane? Možda čovek veruje u zagrobni život, pa misli da će ići na njegov koncert kad umre, šta ja znam...
Dovoljno apsurdno je što se Tošetov posthumni album zove "The hardest thing". Dobro se ne zove "The stiffest thing". Da je živ, ovo bi moglo imati i seksualnu konotaciju. Ovako je jednostavno bolesno. Možda mu je teško pala nadgrobna ploča?
Čisto da se zna, nemam ništa protiv tragićno preminulog pevača za koga se nikako ne može reći da je bio loš u tome što je radio. Stvarno je imao predivnu boju glasa i fenomenalne glasovne mogućnosti.
R.I.P.
---------------------
Ne pitajte se mnogo šta mi je. Upravo sam došao iz bioskopa s projekcije "Ranjenog orla" i svakakve sulude stvari mi padaju na pamet. Interesantno da me je Šotra svojim (ne)delom toliko naveo na razmišljanje, s obzirom da jr taj film, kao i serija, verovatno smišljen u cilju ispiranja mozga širokih narodnih masa. Već na pola filma sam dobio neverovatnu potrebu da zapalim pljugu i popijem pivo da malo dođem sebi, što sam posle projekcije i učinio. Još se ne osečam kao da sam došao u normalu, trebao sam uzeti još piva. Možda je film snimljen da bi poboljšao rad pivske industrije? Ne. Mislim da joj u Srbiji i bez glupih filmova odlično ide. Svakodnevica nam valjda pruža dovoljno gluposti kao podstrek da se ne treznimo. Dnevnik, prenosi skupštine, tarot, crna hronika, čitulje, maturanti, fejsbuk... Previše medija, previše informacija za jedan mozak.
Overload.
Laku noć.

No comments:

Post a Comment